18.03.2007., nedjelja

zivot ide dalje...

heh....

zivot ide dalje.... ili da kazem... tri zivota idu dalje...
dva, odvojeno... zauvjek... a jedan se tek rađa...

zivot je misterija...
a biti dio necijeg stvaranja je nesto nepoznato i tajanstveno... blaženo...
nesto preljepo...
osjecaj da nesto raste u tebi... heh...
mogu vam o tome samo pricati dok to same ne osjetite necete znati tocno o cemu govorim...


..... jedna litrica vina, dvije litrice vina...
dvije pijane budale... jedan krevet... previse strasti...

... mucna jutra... strah u kostima...
zelim pobjeci.. a nemogu.. pricam o necemu tako lijepom, cega se zapravo bojim...

zelim sve zaboraviti... ali gotovo je...
sta je tu je...
mozda su dva zivota unistena... a jedan tek pocinje...
a mozda... mozda nam sreca kuca na vrata...
samo znam da cu tek za tjedan dana moc znat pravu istinu....

samo cu vam rec... koristite fucking kondome!!!!!


pozdrav....



19.02.2007., ponedjeljak

Bolno sjecanje na 14.02.2007.

Sjeo je u auto tog utorka 13.02.2007. i zaputio se van... s osmjehom na licu...
Nije niti slutio sto ce se dogoditi...
Na putu doma... iz Sesveta, zbog prebrze voznje krivo je skrenuo, izgubio kontrolu nad autom i zaletio se u reklamu....
Zvukovi sirena, policije, vatrogasaca i hitne pomoci cuo je samo u polusnu... sanjao je o predivnom svijetu...
Probudio se u srijedu... 14.02.2007. u bolnici dubrava da pozdravi bližnje i zauvjek zaspao... i sada sjedi negdje u raju gledajuci sve nas...

14.02.2007. zauvjek cu pamtiti po Saši.. najboljem konobaru, decku koji mi je u tri mjeseca promijenio život... promijenio razmisljanje... o kojem zam znala sve, i koji je znao moj cijeli život... to je decko kojeg sam spomenula u proslom postu...
Sjecam se nedjelje prije saobracajke... ostala sam s njim duže u kafiću gdje je radio... sada mi je zao sto nisam tada s njim nazdravila.. jer sada priliku nikada necu imati. Vozio me doma te veceri... jurio je po cesti u svom Yugiću.. sjecam se lijevog zavoja u koji smo uletili kroz crveno... auto nam je proklizao... znam, vozio je ko luđak.... al opet, nikad se nisam nadala da vise nikad s njim necu moc pricati.. jer ta nedjelja je bila zadnji put kad sam ga vidjela...
Uvjek je govorio kako treba zivjeti za danas.. jer nikada neznas dali ce ti taj dan biti posljednji... on je tako živio.. i zato ga sada vise nema...

Derala sam se iz sveg glasa... lupala okolo... Saša ZAŠTO.... Saša BUDALO! Ali vec je bilo prekasno...
I evo.. danas, spremam se za sprovod.. da ispratim osobu koju cu uvjek pamtiti... i boli me jako...
Ponekad pozelim da se to dogodilo u nedjelju... kada sam i ja bila u autu...





03.02.2007., subota

...life is something beautiful...

hej...

Image Hosted by ImageShack.us

evo... novi blog.. a posta nikako nema... heh...
zasto? zato jer uzivam u zivotu...
u svemu sto nam sunce daje...
jer mozda je bas ovo zadnji dan koji zivim...

na to me natjerala jedna frendova prica.. koji je prije otprilike 4 mjeseca dozivio strasnu nesreću... zbog koje je bio točno na granici izmedju smrti i života... bio je neko vrijeme nepokretan... ali srecom je nastavio zivjeti i drago mi je jer da nije, ja nebi neke stvari shvatila... a i nebi upoznala njega... jednu predivnu osobu...
rekao mi je da ni on prije toga nije cijenio zivot, sve dok se nije nasao u takvoj situaciji.. i sada neda da mu život izmakne kontroli, a isto tako uziva u svemu sto mu život pruža...

tužno je sto covjek ovakvo nesto mora cut da bi se promijenio...
da, covjeku treba da vidi posljedice svog ponasanja da bi se promijenio...
i ja ih pocinjem vidjeti... jer se te posljedice upravo desavaju i sada mi je zbog mnogo toga zao...!!!

Image Hosted by ImageShack.us

ali eto...
stavljam sminku.. oblacim najbolje krpe koje imam i izlazim van s osmjehom na licu..
spremna za nova poznanstva i nove avanture...
primam život za ruku i zajedno krocimo cestama...
sretni...


pozdrav...

vasa Ivana

28.01.2007., nedjelja

the new life...

hej...

evo... otvaranje novog bloga...
zasto? zato jer se zelim maknuti od proslosti i od tuge koju sam prozivljavala zadnjih godinu dana...
to je sve kaj zelim rec za pocetak...
a pravi post dolazi navece...

pozdrav...


<< Arhiva >>